Act 13 | SerDKE | STEP | A u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i učitelji, to jest: Varnava i Simeun koji se zvaše Nigar, i Lukije Kirinac, i Manail odgajeni s Irodom četverovlasnikom, i Savle.

Acts 13

1 A u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i učitelji, to jest: Varnava i Simeun koji se zvaše Nigar, i Lukije Kirinac, i Manail odgajeni s Irodom četverovlasnikom, i Savle. 2 A kad oni služahu Gospodu i pošćahu, reče Duh sveti: odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje ih pozvah. 3 Tada postivši i pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih, i otpustiše ih.

4 Ovi dakle poslani od Duha svetoga siđoše u Seleukiju, i odande otploviše u Kipar. 5 I došavši u Salamin javiše riječ Božiju u zbornicama Jevrejskima; a imahu i Jovana slugu.

6 A kad prođoše ostrvo tja do Pafa, nađoše nekakvoga čovjeka vračara i lažna proroka, Jevrejina, kome bješe ime Varisus, 7 Koji bješe s namjesnikom Srđem Pavlom, čovjekom razumnijem. Ovaj dozvavši Varnavu i Savla zaiska da čuje riječ Božiju. 8 A Elima vračar (jer to znači ime njegovo) stade im se suprotiti, gledajući da odvrati namjesnika od vjere.

9 A Savle koji se zvaše i Pavle, pun Duha svetoga pogledavši na nj 10 Reče: o napunjeni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine đavolji! neprijatelju svake pravde! zar ne prestaješ kvariti pravijeh putova Gospodnjijeh?

11 I sad eto ruke Gospodnje na te, i da budeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I ujedanput napade na nj mrak i tama, i pipajući tražaše vođa. 12 Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveći se nauci Gospodnjoj.

13 A kad se Pavle sa svojijem društvom odveze iz Pafa, dođoše u Pergu Pamfilijsku; a Jovan se odvoji od njih, i vrati se u Jerusalim. 14 A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše. 15 A po čitanju zakona i proroka poslaše starješine zborničke k njima govoreći: ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite.

16 A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reče: ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! čujte. 17 Bog naroda ovoga izabra oce naše, i podiže narod kad bijahu došljaci u zemlji Misirskoj, i rukom visokom izvede ih iz nje. 18 I do četrdeset godina prehrani ih u pustinji.

19 I zatrvši sedam naroda u zemlji Hanaanskoj na kocke razdijeli im zemlju njihovu. 20 I potom na četiri stotine i pedeset godina dade im sudije do Samuila proroka.

21 I od tada iskaše cara, i dade im Bog Saula, sina Kisova, čovjeka od koljena Venijaminova, za četrdeset godina. 22 I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reče svjedočeći: nađoh Davida sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti sve volje moje.

23 Od njegova sjemena podiže Bog po obećanju Izrailju spasa Isusa; 24 Kad Jovan pred njegovijem dolaskom propovijeda krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu. 25 I kad svršivaše Jovan tečenje svoje, govoraše: ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obući njegovoj.

26 Ljudi braćo! sinovi roda Avraamova, i koji se među vama Boga boje! vama se posla riječ ovoga spasenija. 27 Jer oni što žive u Jerusalimu, i knezovi njihovi, ne poznaše ovoga i glasove proročke koji se čitaju svake subote osudivši ga izvršiše.

28 I ne našavši ni jedne krivice smrtne moliše Pilata da ga pogubi. 29 I kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga s drveta i metnuše u grob.

30 A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh. 31 I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom.

32 I mi vam javljamo obećanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa; 33 Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih. 34 A da ga iz mrtvijeh vaskrse da se više ne vrati u truhljenje ovako reče: daću vam svetinju Davidovu vjernu.

35 Zato i na drugom mjestu govori: nećeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja. 36 Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga kod otaca njegovijeh, i vidje truhljenje. 37 A kojega Bog podiže ne vidje truhljenja.

38 Tako da vam je na znanje, ljudi braćo! da se kroza nj vama propovijeda oproštenje grijeha. 39 I od svega, oda šta se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdaće se u njemu svaki koji vjeruje.

40 Gledajte dakle da ne dođe na vas ono što je kazano u prorocima: 41 Vidite, nemarljivi! i čudite se, i nek vas nestane; jer ja činim djelo u dane vaše, djelo koje nećete vjerovati ako vam ko uskazuje.

42 A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore. 43 A kad se sabor raziđe, pođoše za Pavlom i za Varnavom mnogi od Jevreja i pobožnijeh došljaka; a oni govoreći im svjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj.

44 A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije. 45 A kad vidješe Jevreji narod, napuniše se zavisti, i govorahu protivno riječima Pavlovijem nasuprot govoreći i huleći.

46 A Pavle i Varnava oslobodivši se rekoše: vama je najprije trebalo da se govori riječ Božija; ali kad je odbacujete, i sami se pokazujete da nijeste dostojni vječnoga života, evo se obrćemo k neznabošcima. 47 Jer nam tako zapovjedi Gospod: postavih te za vidjelo neznabošcima, da budeš spasenije do samoga kraja zemlje.

48 A kad čuše neznabošci, radovahu se i slavljahu riječ Božiju, i vjerovaše koliko ih bješe pripravljeno za život vječni. 49 I riječ se Božija raznošaše po svoj okolini.

50 Ali Jevreji podgovoriše pobožne i poštene žene i starješine gradske te podigoše gonjenje na Pavla i Varnavu, i istjeraše ih iz svoje zemlje. 51 A oni otresavši na njih prah sa svojijeh nogu dođoše u Ikoniju. A učenici punjahu se radosti i Duha svetoga.